Riječi "memory" i "recollection" na engleskom jeziku često se koriste zamjenjivo, ali postoji suptilna razlika u njihovom značenju. "Memory" se općenito odnosi na sposobnost pamćenja, na samu činjenicu da nešto pamtimo, dok se "recollection" odnosi na proces prisjećanja, na aktivno vraćanje uspomene u svijest. "Memory" je širi pojam, dok je "recollection" specifičniji i aktivniji.

Razmislite o ovome: imate "memory" (pamćenje) rođendanske proslave, ali aktivno se "recollect" (prisjećate) detalja poput toga tko je bio tamo ili što ste dobili na poklon. "Memory" je pasivno, dok je "recollection" aktivan proces.

Evo nekoliko primjera rečenica koje ilustriraju ovu razliku:

• "I have a vivid memory of my childhood." (Imam živo sjećanje na svoje djetinjstvo.) Ovdje se govori o postojanju sjećanja, bez naglaska na aktivnom prisjećanju.

• "I can vividly recollect the day I graduated." (Živo se sjećam dana kada sam diplomirao/la.) Ovdje se opisuje aktivni proces prisjećanja na specifični događaj.

• "My memory isn't what it used to be." (Moje pamćenje više nije ono što je nekad bilo.) Ovo se odnosi na opću sposobnost pamćenja.

• "She struggled to recollect the name of the street." (Mučila se s prisjećanjem imena ulice.) Ovo opisuje borbu s aktivnim prisjećanjem.

• "The old photograph triggered a flood of memories." (Stara fotografija je izazvala poplavu uspomena.) Ovdje "memories" predstavlja općenitu količinu sjećanja, a ne aktivno prisjećanje.

• "He carefully collected his recollections of the trip into a journal." (Pažljivo je zabilježio svoja sjećanja na putovanje u dnevnik.) Ovdje je "recollections" skup uspomena koje su aktivno prisjećene.

Happy learning!