Riječi "zero" i "none" na engleskom jeziku često se miješaju, iako imaju različite namjene. "Zero" se koristi kao broj, označavajući odsutnost količine ili vrijednosti. S druge strane, "none" se koristi kao zamjenica i odnosi se na odsutnost stvari, ljudi ili apstraktnih pojmova. Ključna razlika leži u tome što "zero" govori o broju, dok "none" govori o kvantiteti ili odsutnosti nečega.
Pogledajmo neke primjere:
- "I have zero apples." (Imam nula jabuka.) Ovdje "zero" precizno navodi koliko jabuka imamo – nijednu.
- "There are zero cars in the parking lot." (Na parkiralištu nema nijednog auta.) I ovdje "zero" označava količinu automobila – nula.
- "None of my friends came to the party." (Nitko od mojih prijatelja nije došao na zabavu.) "None" se ovdje koristi kao zamjenica i zamjenjuje frazu "not one of my friends".
- "None of the answers were correct." (Nijedan od odgovora nije bio točan.) I u ovom primjeru "none" se odnosi na odsutnost točnih odgovora.
- "I have zero tolerance for bad behavior." (Ne toleriram loše ponašanje.) Ovdje "zero" znači apsolutnu nultu toleranciju.
- "I received none of the information I needed." (Nisam dobio nikakve informacije koje su mi trebale.) "None" zamjenjuje "not any of the information".
Kada govorite o broju, uvijek koristite "zero". Kada govorite o odsutnosti nečega općenito, koristite "none". Praksa je ključ, stoga pokušajte koristiti ove riječi u različitim kontekstima kako biste ih bolje razumjeli.
Happy learning!